Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
Vjekoslav Majer - Krešo Golik - Rene Medvešek
TKO PJEVA ZLO NE MISLI
KREATIVNI TIM
Redatelj Rene Medvešek
Dramaturginja Nina Bajsić
Scenografkinja Tanja Lacko
Kostimografkinja Doris Kristić
Glazbeni suradnici Matija Antolić, Nenad Kovačić
Oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek
Scenski pokret Pravdan Devlahović
Asistentica redatelja Hana Zrnčić Dim
Savjetnik za arhivsku građu Dinko Čutura
Suradnik za popularnu glazbu Ivan Justin
ANSAMBL PREDSTAVE
Ana Šafranek Zrinka Cvitešić
Franjo Šafranek Dušan Bućan
Gospon Fulir Krešimir Mikić
Teta Mina Ivana Boban
Gospon Ivo Ivan Colarić
Munda Ivan Glowatzky
Gospon Bajs Dušan Gojić
Karuzo Nikša Kušelj
Gospodična Mandl Tesa Litvan
Gospođa Božena Vanja Matujec
Mademoiselle Branka Iva Mihalić
Gospođa Bajs Vlasta Ramljak
Teta Marijana Barbara Vicković
Gospon Varićak Silvio Vovk
Teta Beta Mirta Zečević
GLAZBENICI
klavir Ivan Colarić
ukelele Matija Antolić
violina Jeremija Bundalo
harmonika Stjepan Vuger
kontrabas Vinko Vujec
Inspicijentica Suzana Bogdan Pavek
Šaptačica Višnja Kiš
Premijera održana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 28. rujna 2017.
Inspiriran scenarijem Kreše Golika za jedan od najgledanijih filmova u povijesti hrvatske kinematografije, nastalom na temelju Dnevnika maloga Perice Vjekoslava Majera iz 1942., Rene Medvešek režirao je kazališni potpourri koji rekonstruira izumirući dobri duh Zagreba. Ova predstava slijedi europsku kazališnu praksu koja kultne filmove tretira kao kulturno blago kako bi nadahnula nove generacije gledatelja. Radnja se događa na Gornjemu gradu između dva svjetska rata, a obitelj Šafranek živi u svojim svakodnevnim purgerskim udobnostima, od ispunjavanja činovničkih obaveza, preko posjeta kavanama do odlaska na izlete. Svakodnevni ritam koji uredno bilježi mali Perica, poremetit će dolazak šarmantnoga neženje gospona Fulira. Službenik Franjo neuspješno pokušava dokazati svojoj ženi da je pametniji i sposobniji nego što zapravo jest. Skriva da je kukavica koja se ne usuđuje od šefa zatražiti sat slobodnog vremena, žali za propuštenim jer je želio postati avijatičar, voli popiti, i stalno se poziva na građanske norme. Ana Šafranek vene u braku s muškarcem, koji i ne primjećuje kako se gospon Fulir udvara njegovoj ženi. Anine moralne ograde polako popuštaju pred šaputanjima gospona Fulira, koji će biti razotkriven i na koncu prisljen oženiti brbljivu tetu Minu.
Priču o svakodnevnici poznatih i omiljenih lica, koja se okupljaju oko stola kao središnjeg mjesta građanskog života, u Medvešekovoj scensko-glazbenoj priči obogaćuje program u špajzcimersmještenog radio-aparata. To tehnološko čudo prodire kroz zidove i grije ozračje zagrebačkih domova. Kako piše prvi kroničar zagrebačkog radija Rudolf Habeduš Katedralis: možemo slutiti što se događalo kad su u grički nebosklon prodrli do tada ti sasvim nepoznati došljaci – uljezi, a možda i osvajači: radio valovi. Taj verglec bez drota, poput nevidljiva gosta zabavlja, obavještava, podučava, razgaljuje, umiruje, tješi, a katkad obmanjuje i plaši svoje slušatelje.
Predstava dostojna Golika.— Večernji list
Medvešek je uspio u gotovo nemogućem; Zagreb je dobio svoju predstavu.— Tportal
Tko god da je ljubitelj Golikova filma oduševit će ga predstava u HNK.— Jutarnji list