Nije tajna da dramski tekstovi Mate Matišića već više od tri desetljeća ukazuju na neuralgičke točke društva, bilo da se radi o sudbini gastarbajtera, traumama privatizacije i tranzicijskog perioda, licemjerju crkvene institucije, ratnoj prošlosti i poratnoj stvarnosti, malograđanštini ili poziciji žena u dominantno muškom društvu. Uzevši to u obzir nije neobično da pričamo o možda najizvođenijem živom autoru na regionalnoj sceni, autoru koji uspješno secira vrijeme i društvo u kojem živi.

Predstava TATA nastala je integracijom različitih dijelova iz autorovog opusa u osnovnu podlogu, odnosno u tekst jednočinke Hrvatska Lolita. Sprovodni motiv umetnutih dijelova je figura oca, ćaće, tate, a korištena djela su redom – Bljesak Zlatnog Zuba, Legenda o Svetom Muhli te Ničiji sin.

Kad se u takav aranžman doda i poneki nadopisani dio dobiva se finalni rezultat: crnohumorna tragedija jednog oca u vremenu i društvu u kojem živimo.

Kroz takav pristup predstava TATA pokušava vrijeme u kojem živimo, vrijeme koje je ukinulo dominantnu tradicijsku os (u prenesenom smislu figuru oca) sagledati iz perspektive razloga – zašto je to ukidanje bilo potrebno i koji su razlozi za to? Što je prethodilo tom vremenu, kakvi očevi su prethodili tom ocu da ga učine baš takvim kakav on je u trenutku svog kraja? Kako on utječe na svoju djecu? Koje su posljedice tog ukidanja?

Predstava TATA pokušat će rasvijetliti postupke figure koja bi, po svojoj definiciji, trebala pružati sigurnost i osvjetljavati put naraštajima koji dolaze i koja je u velikoj mjeri zaslužna za svijet kakav ti naraštaji nasljeđuju, svijet kojem je početna točka ukidanje te figure. / Filip Jurjević