Slogan “osobno je političko” (“the personal is political”) povezuje se s drugim valom feminizma u kasnim 60-ima 20. stoljeća, a bio je važan i u pokretu za građanska prava, studentskom pokretu i dr. Upravo taj slogan Dragan Vojvodić koristi kao naziv svoje izložbe kako bi preispitao osobna iskustva temeljena na ograničenjima pojedinca u aktualnom društveno-političkom kontekstu, problematizirajući teme identiteta, slobode, izbora, prisile, manipulacije, pripadnosti, uloge umjetnika u društvu, propitujući odnose privatno-javno, individualno-kolektivno i osobno-političko.

Središnje mjesto u Vojvodićevom radu zauzima istraživanje identiteta i egzila, bavljenje globalnim pitanjima migracije, slobode i pripadnosti kroz prizmu osobnog iskustva i prakse (post)konceptualne umjetnosti. Njegovi performansi, akcije i instalacije često uključuju elemente njegove osobne priče (raspad SFRJ, napuštanje Sarajeva i sl.), postavljajući individualna pitanja u širi socio-politički kontekst. Izložba The Personal is Political stoga objedinjuje performanse, umjetničke akcije, fotografije, printove, objekte, instalacije i video-radove koji problematiziraju njegovu osobnu biografiju (All I Ever Wanted, Curriculum Vitae, Studija portreta, Black Flag / Dead Land itd.), odnos prema društvu i političkim strukturama moći (The Personal is Political, Statement, The End, Rad oslobađa rad ubija, Hyperobject_Fukushima 2019, The History of Hardcore itd.), kao i radove koji više ili manje eksplicitno korespondiraju s poviješću konceptualne umjetnosti (Soundless, Fuck the System, Speechless itd.), budući da Vojvodić prihvaća Duchampov koncept readymadea, Maljevičevu apstrakciju i Cageove zvučne eksperimente, propuštajući ih kroz svoju osobnu povijest i socio-politički komentar.

Poseban ciklus na ovoj izložbi obuhvaća radove u kojima prevladava narativni diskurs kao izjava ili tekst koji je inkorporiran u fotografije, grafike, skulpture i instalacije. Autor se oslanja na vlastite autobiografske zapise ili preuzima nefikcionalne izjave iz različitih proznih/poetskih tekstova, eseja ili umjetničkih izjava. Ovi radovi, izvedeni u različitim materijalima, zajedno s prostorom u kojem su postavljeni, dobivaju značaj umjetničke izjave, a citati izdvojeni iz primarnog konteksta postaju izjave autora koji ih je prisvojio i u koje je unio novu semantiku. Tako je, kao što je već navedeno, i narativ svjetlosne instalacije The Personal is Political (2021) preuzet iz historijski značajnog slogana koji je Vojvodić reaktualizirao u izjavi plasiranoj u suvremeni kulturno-politički kontekst.

S druge strane, u seriji radova nazvanoj Studije portreta, Vojvodić koristi postupke ponavljanja i varijacija u fotografijama na kojima se nalazi u istoj pozi na različitim mjestima, uključujući Tartu, New York ili Hirošimu. Promjenjivi krajolici i urbani pejzaži ističu nomadsko prisustvo umjetnika. Položaj njegove figure na fotografijama aludira na romantičarski motiv poznat kao Die Rückenfigur, koji prikazuje figuru viđenu s leđa u slikarstvu pejzaža i fotografiji u radovima umjetnika poput Caspara Davida Friedricha. Razmišljajući o identitetu umjetnika i njegovom širem opusu, Vojvodićeve Studije portreta mogu se shvatiti i kao izjava o njegovom osjećaju izmještenosti. Obučen u crnu duksericu i crne hlače, umjetnik skriva svoj identitet dok uporno gleda prema mjestima od historijskog značaja ili sa simboličnim podtekstom. Dok Rückenfigur u kompoziciji često potiče promatrača da se identificira i bude zadivljen pejzažom, Vojvodićev enigmatski, siluetni stav sprječava ovu analogiju, njegova figura remeti konvencije fotografije pejzaža ili urbanog okruženja, a Vojvodić, skrivajući svoj identitet, ironično ovu seriju fotografija naziva studijom portreta”, primjećuje povjesničarka umjetnosti i kustosica iz SAD-a, Shannon Egan.

Ovo su samo neki od ciklusa radova koji će biti izloženi u Art radionici Lazareti, nastalih tijekom međunarodnih rezidencijalnih i istraživačkih projekata Dragana Vojvodića, u suradnji s književnicom Ljiljanom Maletin koja je dokumentirala Vojvodićeve akcije i performanse.

Na otvaranju izložbe premijerno će biti izveden performans pod nazivom The History of Hardcore. Ovaj performans je koncipiran kao višesatno slušanje glazbenih ploča različitih žanrova u kombinaciji s izrazito ideološkim i nacionalno obojenim audio zapisima, također izvedenim na vinilnim pločama. Autor i izvođač akcije preuzima ulogu DJ-a koji se u autobiografskom diskursu, na ironičan i kritičan način, manipulirajući zvukom, vlastitim glazbenim izborom, na osobnoj razini obračunava s politikama kao društveno nametnutom stvarnošću. Koristeći kolažni postupak u dadaističkom maniru, kolažira zvuk, melodije, riječi težeći stvoriti kakofoniju i kaos, prostor kreacije kao imanentno unutarnji svijet koji postaje polje sukoba ili posljednja utvrda pred društvenom stvarnošću kojoj se ne dopušta utjecaj na osobno. Osobno se suprotstavlja nametnutom kolektivnom i manipulativnom. Cijeli postupak predstavlja dekonstrukciju ideološkog (jugoslavenskog) i nacionalističkog (srpskog) diskursa koji u javnom prostoru stvara mitološke i mitomanske matrice, a koje kao propagandno sredstvo i reprezent određenih politika imaju isključivi cilj oblikovanja i manipuliranja masama. Dok je srpski nacionalizam danas i dalje čvrsto uporište službene politike, ideološka matrica jugoslavenstva odbačena je na smetlište povijesti i živi u ambivalentnim sjećanjima.

_____________________________________________________

Multimedijalni umjetnik Dragan Vojvodić (1965.) započeo je svoje umjetničke studije na Akademiji umjetnosti u Sarajevu, a diplomirao je u Novom Sadu (1995.). Izražava se putem različitih medija (performansi, umjetničke akcije, instalacije, in situ, video, fotografija, skulptura, slika). Izlagao je na mnogim izložbama u Srbiji (Muzej savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu; Kulturni centar Beograda, Grafički kolektiv, Ozon galerija, Goethe-institut, Salon Muzeja savremene umetnosti u Beogradu itd.) i inozemstvu (SAD, Francuska, Austrija, Njemačka, Japan, Mađarska, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija). Značajan dio svoje umjetničke prakse realizirao je u rezidencijalnim projektima u zemljama Skandinavije (Norveška, Švedska, Finska, Island), kao i u regiji (Rijeka, Zagreb, Varaždin, Pula, Labin, Podgorica, Skoplje, Sarajevo, Ljubljana).
Sudjelovao je u brojnim međunarodnim umjetničkim projektima i bijenalima (Art Encounters Bijenale, Temišvar; Oktobarski salon, Beograd; Risk Change, Novi Sad; 700 IS Video Art Festival, Island itd.), na međunarodnim festivalima performansa u Hrvatskoj, Mađarskoj i Italiji, kao i u rezidencijalnim ili istraživačkim projektima na Grenlandu, u Japanu, SAD, Rusiji, Estoniji, Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj itd.
Njegovi radovi se nalaze u kolekcijama u zemlji i inozemstvu (Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad; Zbirka Pierre Courtin, Sarajevo; Nelimarkka muzej, Finska; 700 IS Video Art Festival, Island; Galerija Matice srpske, Novi Sad; Centar savremene umjetnosti Crne Gore, Podgorica itd.).
Dragan Vojvodić je član SULUV-a i ULUS-a. Osnivač je i koordinator nevladine organizacije i rezidencijalnog umjetničkog centra Art Box u Novom Sadu, kao i istoimenog portala za promociju srpske i regionalne umjetnosti (www.artboxportal.com).

Živi i radi u Novom Sadu.

www.draganvojvodic.wordpress.com
[email protected]