Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik
i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju
na otvorenje izložbe Ksenije Turčić, JOIE DE
VIVRE 2, 07. srpnja 2023. u 21 sat u Galeriji Flora.
Izložba se može pogledati do 18. srpnja svaki
dan od 10 do 13, te od 18 do 22 sata. Izložba se
može pogledati i u drugim terminima ako su
vrata Florinog doma otvorena, te najavom na
[email protected].


JOIE DE VIVREMitska drama ljudskog postojanja u pravilu će se svesti na težnju spram ugodii sreći. Ali, živjeti najčešće podrazumijeva i određeni stupanj patnje i melankolije,odsustva sreće, preispitivanja i traženja smisla u postupcima koji nasdovode do željenog raspoloženja.Ksenija Turčić će se u svom umjetničkom radu posredno, preispitujući vlastituintimu i tjelesnost, socijalne interakcije, prostor, odnos javnog i privatnog,prošlost, ..., baviti značenjem života.Instalacija Joie de vivre na tom je tragu. Sastoji se od niza fotografija nepoznatogpodrijetla, pronađenih na otpadu, na kojima je umjetnica portretiraneosobe premazala bijelom bojom, točno po njihovim konturama, ostavljajućitako sablasne praznine na pozicijama s kojih su se nekad smješkale zagrljenedjevojčice, zaljubljeni parovi, grupe i pojedinci.Roland Barthes kaže da fotografija ne podsjeća na prošlost (snimka nema usebi ništa prustovskoga) te da dojam koji na njega ostavlja nije vraćanje onogašto je dokinuto (vremenom, daljinom), nego svjedočenje da je ono što vidi zaistapostojalo.Ovim postupkom izbjeljivanja likova na fotografiji Ksenija Turčić nemanamjeru negirati postojanje nepoznatih osoba s fotografija. Upravo suprotno,fotografija je medij koji potvrđuje njihovu prisutnost u prošlosti, ali prošlostikoja nije naša, naglašava umjetnica. Likove će preslikati ne bi li ih zaštitila odpogleda i tako sačuvala njihovu intimnost i integritet životnih trenutaka.Sreća, zadovoljstvo, tuga, ..., ostat će skriveni iza štita bijelog premaza.Naznaka su nekog drugog vremena, ali iste vibracije rezonantne kutije ljudskoguma, nedoumica i očekivanja, upisanih u, danas gotovo zaboravljenom, analognomfotografskom mediju.
Kao kontrapunkt ovom radu koji zauzima zid s nasumično raspoređenimfotografijama, bez određenog reda, stoje dva crna albuma. Catch eye.Listajući albume nalazimo fotografije koje su pripadale Ksenijinim roditeljima, a na njima su ljudi koje ona sama ne pozna, a ako ih je nekadmožda i susrela danas ih ne prepoznaje niti ih se sjeća. Kako roditelja višenema, fotografije ljudi koji su nekad bili dio njihovih obiteljskih albuma, izdvojenesu, uvezane u nove cjeline te je i na njih umjetnica intervenirala bijelombojom. Ovdje su fotografije gotovo u potpunosti preslikane, ostalo je vidljivotek oko. I tako na svakoj fotografiji u albumu.Kako i naslov rada sugerira, uhvatiti nečiji pogled, odnosno oko, doslovnoje i jedino što možemo.Iako nam je motiv oka, kao i prodornog pogleda, poznat iz ranijeg opusaKsenije Turčić, ovdje ga umjetnica vezuje za jedan zanimljiv fenomen s kraja18. stoljeća. Riječ je, naime, o vrsti nakita, medaljonu, tzv. Lover’s Eye, s prikazomoka određene osobe naslikanom na bjelokosnoj pločici koja se poklanjalaljubavniku. Tajnovito oko, čiji će identitet ostati nepoznat onome kome nijenamijenjeno, uvijek promatra.
Što više gledam, to više vidim, zapisat će pjesnik.— Helena Puhara