Babilon kao metafora nerazumijevanja, tema je kojom Ivana Ožetski nastoji opisati vlastitu impresiju različitim jezicima, pismima i tipografijama, ali isto tako implicirati umijeće prepoznavanja, biblijsku aroganciju razumijevanja, u kojoj na polju nepoznatog prepoznaje i obilježava bliske riječi i pojmove umjetničkih govora. Činjenica je da Ivana Ožetski ne govori sve jezike koji su predmet njezine fascinacije. Prije svega, nju zanima jezik umjetnosti koji je iz polja vizualnog preveden u vlastitu sjenu na polju verbalnog. Pseudoznanstveno i pseudolingvističko istraživanje umjetničkog govora u različitim jezicima u kontekstu mita o Kuli babilonskoj namjerno je naglašeno, no na primarnoj razini lingvističko istraživanje jezika Ivanu Ožetski ne zanima, kao ni pitanje porijekla jezika i pisma. Ona nastoji objasniti diskrepanciju odnosa vlastitog razumijevanja i nerazumijevanja u jezicima koje poznaje i jezicima koje ne poznaje. Rasprava koju vodi istovremeno je dijalog i monolog. Prije svega, nastoji uspostaviti jezične i misaone veze s drugim umjetnikom, onim čiju je umjetničku izjavu uključila u svoj rad. Na drugoj razini, traženje i prepoznavanje značenja u umjetničkoj izjavi pisanoj stranim (u nekoliko slučajeva i nepoznatim) jezikom i pismom svojevrsni je monolog u kojem preispituje svoje umijeće traganja i uranjanja u nepoznato.

Rad Ivane Ožetski ''Babel, We Are NotMadeWith You'' (2011 - 2016) primjer je kako specifični razvoj u umjetnosti može utjecati na rad umjetnika. Umjetnička izjava kao fenomen pojavio se tijekom 1990-tih godine s namjerom da umjetnik sam postavi parametre i diskurs vlastitog umjetničkog djela. Prvu poznatu izložbu umjetničkih izjava ''The Art of Artist's Statement'' u Hellenic Museum u Chichagu organizirale su kao kustoski projekt Georgia Kotretsos i Maria Pasha Lidon u proljeće 2005. godine. Umjetnička izjava kao inspiracija umjetnika, koliko je meni poznato, nastala je 2011. godine kada tijekom rezidencijalnog boravka u Rondo Studiju u Grazu hrvatska umjetnica Ivana Ožetski s međunarodnom grupom umjetnika (Jeni Noltcheva Bugarska, Tuuli Sunden-Uusimäki Finska, Dragos Olea Rumunjska, Azusa Kuno Japan/Njemačka, Juliana Atuesta Kolumbija, Wolfgang Grinschgl Austrija, Arpi Voskanyan i Hambaradzum Voskanyan Armenija, Igor Savchenko Rusija, Raul Saldarriaga Kolumbija, Fiston Nasser Mwanza Kongo) ostvaruje prvu konceptualnu izložbu projekta ''Babel We Are Not Mad With You'' u Kulture Service Geselleschaft Steirmark (Graz:2011) postavljajući, kako se u tom trenutku organizatorima izložbe činilo, poprilično kontroverzni problem odnosa prema jezicima i našem sjećanju, oslanjajući se na mit o babilonskom miješanju jezika. Dubrovačkoj izložbi u Galeriji Flora 2016. godine projektu su pridružene umjetničke izjave kojima su autori američki fotograf Nicolò Sertorio i suvremeni slovenski umjetnici Janez Pirnat i Petra Kapš. Svakom novom fazom projekta Ivana Ožetski razradila je način prezentacije kojom iznova naglašava pitanje odnosa između jezika i pamćenja, pri čemu je uz radove i dokumentaciju sa prethodnih izložbi, uključila elemente tijela i zvuka, umjetnike koji su glasno čitali svoje umjetničke izjave.