koji na ramenu nose kratke široke puške čija paljba nenaviklo uho može i preplašiti, a domaće i upoznato s tradicijom, „upozoriti“ kako se u Gradu događa nešto značajno.
Poput, primjerice, početka feste sv. Vlaha, parca Grada, 3. veljače kada se unutar zidina slijevaju brojni vjernici iz bližnje i daljnje okolice koji stižu u procesiju, s barjacima svojih župa, u narodnim nošnjama Primorja, Župe dubrovačke ili Konavala koje specijalno za ovu priliku vade iz starinskih obiteljskih škrinja. Na blagdan sv. Vlaha ujutro, prije svih, Dubrovački trombunjeri stižu na Brsalje gdje ispaljuju salve prije ulaza u Grad, označavajući dan od velike važnosti za Dubrovnik. Unutar zidina ne puca se nikad, za to su „rezervirana“ mjesta na Peskariji ili na Pilama, gdje se i u vrijeme Republike vježbalo gađanje iz pušaka i topova.
Duga i bogata povijest trombunjera, sudeći prema zapisima u povijesnim knjigama, seže u 16. stoljeće, kada se spominjala bratovština bombardijera-topnika koja je imala svoje sjedište u crkvi sv. Sebastijana uz Dominikanski samostan koji se nalazi s istočnog ulaza u Grad. Današnji trombunjeri, pak, kao godinu osnutka navode 1417. Lumbardijeri i trombunjeri u Dubrovniku su trajno djelovali sve do Prvog svjetskog rata, ali im je za vrijeme Austro-Ugarske rad bio prekidan. U javnom životu Grada iznova su kontinuirano prisutni od 1970. godine, a osobito je dirljiv njihov izostanak, na njima svojstven način, u festi sv. Vlaha 1992. godine, kada je Dubrovnik krvario u Domovinskom ratu. Nije se te godine pucalo iz trombona, onako slavljenički i ponosno, već su trombunjeri u cijevi svojih pušaka zataknuli grančicu masline te dostojanstveno hodali u procesiji mira, slaveći Dan dubrovačkog zaštitnika, sv. Vlaha s ostalim vjernicima koji su došli hodočastiti dubrovačkom parcu. Jer, upravo je Festa sv. Vlaha najprepoznatljiviji trag autentičnosti Dubrovačkih trombunjera s točno određenim i organiziranim rasporedom ispaljivanja plotuna, jedinih koji veličaju slobodu i slobodarstvo, tradiciju mirnoga Grada, ostavljajući za sobom miris baruta.