JOSIPA VLAŠIĆ _ UNIŠTENJE / ANNIHILATION
26. 04. - 06. 05. 2024.
Indikativno je da ova mlada dubrovačka umjetnica za svoju inicijalnu samostalnu izložbu bira naslov Uništenje. Znamo li da uništenje ovdje nije metodološki oksimoron u procesu nastanka novog djela već stvarno razaranje ranije nastalog slikarskog ciklusa, pretpostavit ćemo, a što se uvidom u samu izložbu može pokazati točnim, da je u ovom slučaju riječ o metafori zbilje.
Ono što nećemo imati više prilike vidjeti u svom izvornom obliku sedam je slika nastalih na posljednjoj godini Josipinog studija. Slike su to koje, u jednom umjetničkom opusu koji je tek u formiranju, imaju važnu identitetsku i emocionalnu vrijednost. Josipa Vlašić odlučila se izvesti protestnu akciju uništenja slika kako bi skrenula pozornost na nezahvalnu poziciju umjetnika u današnjem društvu. Nemogućnost življenja od vlastitog rada, nemogućnost iznalaženja dostatnog prostora za rad, nemogućnost prezentacije svog rada, ..., u suvremenoj konzumerističkoj zbilji, svakodnevica je većine umjetnika, a napose onih mladih koji tek pozicioniraju svoj put.
Josipin performativni akt uništenja važnih joj slika mogli bismo okarakterizirati terminom kreativna destrukcija. To je pojam koji je u ekonomskim znanostima popularizirao politički ekonomist Joseph Schumpeter i pretpostavlja bit kapitalističkog napretka u konstantnoj inovaciji i evoluciji samih dobara iznutra. S obzirom na sva ograničenja s kojima je suočen netko tko pokušava stvarati u nezahvalnim okolnostima, ne preostaje mu ništa drugo nego da kroz fizičko uništenje svog rada pokuša za njega ishoditi novo umjetničko značenje. Upravo to, ovom izložbom, radi i Josipa Vlašić.
Sedam slika rastavit će / izrezati na manje formate prema ranije određenom planu. Tu, za nju emocionalno vrlo tešku aktivnost, umjetnica će zabilježiti video kamerom.
Kako bi nagovijestila taj, za nju neizmjerno težak čin, i naglasila kakve će implikacije taj proces uništenja važnih joj umjetničkih djela ostaviti na nju samu, prije same destrukcije, a u znak žalovanja, obući će crninu i glavu prekriti crnom koprenom te će se, posljednji put, komemorativno fotografirati uz radove.
Uništenje je svojevrsni manifest pozicije umjetnosti u današnjem društvu, apel za dostojanstveno vrednovanje i zaštitu umjetničkog rada, odnosno za promjenu toka događaja, a središnji motiv je umjetničko djelo u svom mogućem potencijalu.
Ljudi polako počinju shvaćati da se kreativan duh ne može ugušiti, riječi su Josepha Beuysa, a mi ćemo dodati, kad je već tako, da kreativan duh zaslužuje i adekvatne uvjete rade!