More kao izvor umjetničke inspiracije seže u daleku prošlost ljudskih početaka umjetničkog izražavanja. Evolucijski i civilizacijski razvoj stvarali su uvjete u kojima su nastala brojna umjetnička djela s temom života u moru i uz more. Tražiti detalje u moru ili gledati ga kao cjelinu s obale izazov je za umjetnost i znanost. Važnost istraživanja mora proizlazi iz potrebe da ga se razumije, tumači i sačuva jer nam je budućnost usko vezana uz njega. Danas, kad je Jadransko more još uvijek nedovoljno istraženo sa svakim novim spuštanjem prema dubini ili korakom u njegov mikro svijet otkriva se ljepota koja iznova očarava i inspirira.

U svojim djelima troje dubrovačkih umjetnika istražuje dubinu mora, ali i sebe same. Naglašavaju ranjivost dragocjenih ekosustava i samih organizama. Anamarija Bezek, Maja Kovačević i Valter Kožul u svojim radovima prikazuju more kao izvor života. Prema tom dragocjenom i krhkom resursu autori se odnose s poštovanjem jer osim ljepote morskih dubina prikazuju i njegovu ranjivost – preopterećenost otpadom.