>
NOLIFEGUARD - Vlasta Žanić
Datum od:
30.08.2021
Galerija Flora 20.00sati
NOLIFEGUARD - Vlasta Žanić
Nigdje ga nema, ni vodoravno ni okomito, ni u stvarnosti ni u njezinu galerijskom
prijevodu.
Nema druge nego posumnjati u dobru namjeru svemirskog poretka,
spomenuti kako smo i mi dio njega, pa bi trebalo voditi računa i o našem
doživljaju pravde ili ravnoteže. A ne da nas ostavlja takoreći na cjedilu. Štoviše,
kao da se prilično trudi uvjeriti nas u nepostojanje pravila.
Ali kako u njega posumnjati kad znamo da se sve odvija po neupitno
preciznim svemirskim zakonima, pa iako nam je veći dio njegovih pravila još
uvijek nedostupan, ono malo što smo uspjeli oblikovati formulom svjedoči kako
se i sve ostalo podvrgava nekim formulama.
Primjerice, sjedeći ljeti u borovoj šumi na nekome jadranskom otoku, zaglušuju
nas cvrčci. Imaju zajednički ritam, složno stružu po svojim trepetljikama goredolje,
ziga zaga, ziga zaga. Poput stotina malih ali glasnih pila, ne mogu prepiliti
drvo, ali zrak pile na sitne komade. Instrument im je vrlo tanak, krhak, taj se
zvuk uopće ne bi mogao čuti da im tijelo nije i pojačalo i zvučnik, ono vibrira,
njega čujemo. Kako se koji uključi, tako preuzima mjesto u gudačkom orkestru,
gdje već na tisuće njih gudi u istom ritmu. Tu bismo slogu mogli protumačiti
činjenicom da oni ne mogu brujati drukčije, kao što je u prirodi vode da teče
nizbrdo, kad se taj ritam odjednom ne bi izgubio i pravilan ziga zaga prešao u
posve anarhistički šušur, kao da si djecu pustio u dvorište, kao da si cvrčcima
dao desetak sekundi slobodno, da svaki struže kako mu se struže. I onda svi
natrag u klupe, gudala u ruke i idemo dalje, ziga zaga. To znači da oni mogu
i drukčije svirati, osim u zajedničkom ritmu, pa se postavlja pitanje zašto ga
prihvaćaju, zašto neprestano ne sviraju svaki po svome? Iz čega proizlazi da
im je sinkronicitet određen. Kao što je i navigacija ribama ili pticama u jatu
određena, za razliku od krda koje slijedi predvodnika, one sve imaju isti GPS i
kroz svoj se medij kreću posve sinkronizirano.
Pa kad bismo se uzdignuli iznad Zemlje, konkretno iznad jadranske obale,
mogli bismo čuti njezinu zvučnu sliku. Nije to baš složena harmonija, prije ćemo
asocirati signale, poput Morseova kôda, jedino što njihovu šifru još nismo uspjeli
probiti. Kao što ne razumijemo ni jezik na kojem je poruka upućena.

Naputak patafizičara kaže da pri zbrajanju dva plus dva jednako četiri u obzirtreba uzeti brzinu vjetra. Vlasta Žanić izložbom ga primjenjuje: dobiva rezultattako što zbraja zvučnu poruku cvrčaka i njezin ispisani prijevod na zidovima, a uobzir uzima toplinu zraka. Cvrčci su, naime, tim glasniji što je temperatura viša.(Osim toga, vrućina tjera čuvara plaže u hladovinu, pa bi se moglo zaključiti daga zato nema.)Pa kao što cvrčci nemilice zvukom ispunjavaju prostor, tako i ispisana porukapoput beskrajne križaljke ispunjava zidove. I također se podvrgava određenomsinkronicitetu, naime, čitajući tekst na bilo kojem dijelu zidova, horizontalno ilivertikalno, uvijek dobivamo istu riječ, poput ribice u veliku jatu.Ako pravilan ritam orkestriranja pod dirigentskom palicom prirodeprotumačimo kao SOS, koji bismo trebali proslijediti nadležnoj instanciji jersami očito ne možemo pomoći, Vlastina nas interpretacija podsjeća da gazapravo nemamo komu proslijediti. Svemirski je poredak digao ruke i jedinošto možemo jest zabilježiti takvo stanje, ostaviti traga svojoj situaciji. Otkakose u čovjeka pojavila svijest o sebi ili životu, ona je manifestirana potrebomda ostavi trag, davni su ljudi svoje postojanje dokazivali otiscima dlanova postijenama pećine, a doživotni zatvorenik svoje vrijeme crticama po zidovimaćelije. U slobodnom i suvremenom svijetu izviješće o postojanju prestaje bitiizravno ili doslovno, a ulogu preuzimaju galerijski zidovi. Vlasta se njima,međutim, koristi kao ažuriranom pećinom ili ćelijom, zidovi su, poput samice,opsesivno ispunjeni istim tekstom, dočim sadržaj odgovara onomu pećinskom,koji se obraćao biću višeg ranga postojanja, duhu planine ili bogu vatre, u ovomje slučaju to univerzalni spasitelj. Pa kao što pećinski čovjek pronađe kremeni preuzme ulogu boga, a pastir shvati da duh planine ne obraća pozornost nanjegove molitve nego svejednako šalje vjetar i vukove, tako smo i mi suočenis činjenicom da se ne možemo uzdati u njegov zdrav razum i dobru volju.Nalazimo se u slijepoj ulici, računamo na pomoć, ali svemirski poredak očitoima drugog posla, spasitelj je na službenom putu, a ono što sami pokušavamoizračunati ne pomaže.Primjerice, vezano za mjere zaštite s obzirom na virus, vidimo da tu nemalogike, Slovenci su imali policijski sat, mi srednje mjere, Bosanci niske, a brojevisu nam bili isti. Danas Izrael ima devedeset posto procijepljenosti, a brojevi imluduju. Na koga se osloniti ako je univerzalni spasitelj odsutan?Njegovu bismo ideju mogli zamijeniti idejom zajedničkoga ljudskog duha,odnosno zbrojem njegovih vrhunskih pojedinaca ili dosega, ali u privremenomili trajnom razdoblju globalne krize vidimo da nema takva zajedništva. Izraelplaća dvostruko i uzima ono što je EU trebao dobiti, ispada da je burza cjepivamjesto gdje se prljava vuna prede, pijaca na kojoj se svađa, cjenka i ucjenjuje,gdje vlada divlji zakon tržišta, jednom riječju, trgovina. A ono što karakteriziratrgovinu nije zajednički duh nego pojedinačni profit. Ili, kao što je rekao Šotolau knjizi „Družba Isusova“: Odlike što krase trgovca ne doprinose baš svećeničkomzvanju. Ili: Vino što se prelije preko ruba čaše ne proizvodi ni gloriju na nebesimani veću ugodu u grlu, nego tek mlakicu na podu. I ponovno se nemamo na što osloniti.
Na prvi nas pogled začuđuje sinkronicitet ispisanih riječi, pa potom shvaćamoda je za to odgovorno jednostavno pravilo, odnosno da je bilo koja riječ, redomispisivana vodoravno i okomito, na bilo kojemu mjestu u križaljci, uvijek čitka.Također nam je poznata i formula koja jasno utvrđuje spregu izmeđudinamike zrikanja i temperature. To je zakon koji je 1897. formulirao AmosDolbear, američki fizičar i izumitelj, potrebno je izbrojiti glasove malenih kukacau minuti N i uvrstiti ga u jednostavnu formulu: T = 10 + (N – 40)/7.Slijedom toga, unatoč gotovo kaotičnu doživljaju ambijenta gdje nam predočima plešu slova, a uši zaglušuje zvuk, ispada da su ti kaosi precizno određeniformulama, koje i dalje pripadaju svemirskom poretku.Riječ lifeguard obično prevodimo kao ‘čuvar plaže’, no ako prevedemodoslovno, to je čuvar života, odnosno Spasitelj, iz čega proizlazi da Vlastaokreće pilu naopako, primjenjuje pravilo tako što na metaforičkoj razini negiraonoga tko je postavio cjelokupan sustav, pa bi trebao biti i odgovoran za njegovuprimjenu.Slično je i s cvrčcima, možemo izračunati temperaturu, ali i dalje ne znamozašto, za razliku od muha ili komaraca, struganjem trepetljika reagiraju nastupnjeve. Pa kao što Vlasta prosvjeduje zbog izostanka zajedničkog duha kojimbi društvo trebalo nadomjestiti ideju spasitelja, tako možda i oni orkestriranoprosvjeduju uime prirode, koja ne računa na nas, nego SOS upućuje nekomu usvemir.Šalju ga i psi, pridružuju im se i bebe, glasno negoduje odrezani auspuhstarog Tomosa, urlaju zvučnici napuštenih tvornica i hotela, galami korijenjestarog, odrezanog bora gore iza prve punte, vrišti dno pod teretom kruzera,urlaju opterećeni tankeri u Panamskom kanalu, zakovice im već izlijeću. Crvenialarm!, iz daljina zvižde kitovi, evakuira se Meksički zaljev. Ne stižu spasiti sebe,postaju naftom koju će ovi sutra vaditi. A cvrčci i dalje urlaju, stružu kao kadpreskače ploča, svi su već otišli, a oni svoje proteste i dalje šalju nekomu usvemir. Vrištimo za sve i protiv svega, što znamo i ne znamo, vrišti priroda ivrišti društvo, ali nitko nikoga ne čuje.Boris Greiner


Vlasta Žanić diplomirala je kiparstvo naAkademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1991.godine od kada kontinuirano izlaže koristećirazne medije izražavanja (skulptura, instalacija,video, performans, happening...), istražujućidodirne točke i odnose među njima. Teme kojimase bavi kreću se u rasponu od osobnih i intimnihdo teoretskih i konceptualnih propitivanja oživotu i umjetnosti, značenju i poziciji autora,publike i eksponata.Do sada je izlagala na više od tridesetsamostalnih i velikom broju skupnih izložbiu Hrvatskoj i inozemstvu, sudjelovala je nafilmskim festivalima, likovnim kolonijama ifestivalima umjetnosti performansa.Višestruko je nagrađivana za svoj rad: Nagradana 8. triennalu hrvatskog kiparstva 2003.,Godišnja nagrada HDLU-a 2005., NagradaOktavijan za eksperimentalni film na 14.danima hrvatskog filma, Vjesnikova godišnjanagrada 2006., Nagrada na Internacionalnommultimedijskom festivalu Visura apperta 2010.i 2014. te Nagrada hrvatske sekcije na PragueQuadrennial of Performance Design and Space2015.Radovi joj se nalaze u javnim i privatnimzbirkama suvremene umjetnosti kao što suMuzej suvremene umjetnosti i Moderna galerijau Zagrebu, Galerija umjetnina Split, Umjetničkagalerija Dubrovnik, Lauba u Zagrebu itd.Od 2010. do 2018. radi kao docentica na Odjelukiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu,a od 2018. Kao izvanredna profersorica nakiparskom odsjeku ALU u ZagrebuKontakt:[email protected]
   
Info Informativni
uredi
  TIC PILE

tel. +385 20 / 312-011
E-Mail

Svaki dan 08.00-20.00 sati


TIC GRUŽ
Svaki dan 08.00-20.00 sati
Obala Ivana Pavla II., br. 1

tel. +385 20 417 983
email


VIŠE

Pozdrav dragi posjetitelju!

Ocjeni svoj boravak u Dubrovniku.

Započni anketu
Knez2