„Autorski osebujan i jedinstven likovni svijet Consuelo Palma izrasta iz potrebe za slobodom umjetničkog stvaranja te nastojanja da se premoste okviri tradicionalnog i u formalnoj i u sadržajnoj domeni slike. Iskristalizirao se iz osobnog svjetonazora i likovne potrebe koju gradi na suprotnostima, na dihotomiji figurativnog i apstraktnog, primordijalnog i civilizacijskog, pojavnog i duhovnog, plohe i volumena. „Ispisivati" slikom, crtežom ili skulpturom dnevnik svoga života, formula je koju Consuelo poput matrice koristi u svakom djelu kako bi posve intimno progovorila o vlastitoj egzistenciji, o etičkim i estetičkim stavovima. Otkrivajući u likovnoj materiji svoja afektivna i emocionalna stanja, apelirajući na našu međusobnu povezanost, na sudbinsku isprepletenost ljudskog i božanskog, materijalnog i duhovnog u nama. Ikonografiju njenog djela, izgrađenu na poticajima iz prirode, na dojmovima tijekom putovanja, susreta s novim mjestima i kulturama, „čitamo" kao arhetipsku... Njezine slike i skulpture su globalne metafore, simbolički predstavljena realnost vezana za čovjekovo izvorno iskustvo. One su projekcije prirodnih senzacija ili civilizacijskih nasljeđa. To su otisci života filtrirani autoričinom emocijom i maštom... Nije potreban poseban vizualni i estetički senzibilitet da bi se u tom pristupu likovnim morfologijama osjetila simbolika i otkrio duhovni sadržaj. Jer percepcija njezinih radova posjeduje široku skalu promatračke emocionalnosti - od one dječje pa sve do zrelosti promatrača koji je voljan i sposoban iščitati iz njih složenija značenja. Značenja koja nam u potpunosti otkriva dubrovačka izložba." – iz predgovora
Sanda Stanaćev Bajzek, kustos, likovni kritičar

U "In corde meo" prikazuje dio mog rada koji na neki način bilježi putovanje mog života otkako živim u Dubrovniku. Odražavajući moj osobni proces, od introspekcije u potrazi za pripadanjem, do dostizanja oslobađajućeg i razigranijeg razdoblja.

U prvoj fazi moj rad je nastojao povezati zemaljsko s emocionalnim kroz konkretne elemente popraćene apstrakcijama koje pobuđuju emocije i povezuju se s dušom, tvoreći tako jedinstven, složen i snažan jezik koji pokušava prenijeti ono što se riječima ne može uvijek izraziti. na razini podsvijesti ili snova.

Tada rad nadilazi i razvija se u intimno iskustvo ustupajući mjesto oslobođenju koje otvara vrata univerzalnijoj i povezanijoj kreaciji. Igrajući se slikovnim, odnosima i ulogama, stvarajući nova značenja koja sežu od osobne do univerzalne percepcije.

Nadahnuta pjesnikom iz rodnog kraja, za mene umjetnost nije samo ljepota za uzbuđenje osjetila, već i za opskrbu duše.