Lucia Labas, primarno slikarica, profesorica na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u sklopu svog šireg projekta kojim istražuje kreativne mogućnosti širenjem stanja slobode bavi se fenomenom percepcije i promatranja u kontekstu ko-kreiranja stvarnosti. To umjetničko istraživanje fundament je i ove ambijentalne instalacije konstruirane za prostor galerije Flora.

Slike, životinjske lubanje, 3D print-objekti, video radovi, zvuk, sve ono što umjetnica unosi u galerijski prostor stvarajući ambijent potpuno drugačije vibracije, ima za cilj uvesti promatrača u 'drugu realnost'. Naglasak nije na samom umjetničkom objektu, naglasak je na percepciji promatrača i njegovim duhovnim refleksijama potaknutim kontekstom u kojem su se našao. Odnosno, na stvaranju nove, intuitivne realnosti, u kojemu je opipljivi svijet tek privid, a kolektivna ko-kreirana svijest prostor slobode gdje se uspostavlja repozicija narušenog odnosa čovjeka i prirode.

Sama umjetnica svoje ambijente misli i konstruira kao hramove, sveta mjesta za više oblike svijesti, drugačije od onog koje poznaje suvremeni, konzumeristički svijet.

Mnoštvo životinjskih lubanja širokog spektra egzotičnih vrsta, bilo da je riječ o stvarnim skeletnim ostatcima ili 3D printanim objektima, sugestivni elektronski zvukovi, statične i pokretne slike, otvaraju nas, među ostalom, i prema ekopsihologiji kao i promijenjenim stanjima svijesti.

Ovaj rad nije jednoznačan i može se promatrati iz više perspektiva: umjetničke, antropološke, psihološke, ekološke, magijske, introspektivne...

Pozvani smo osjetiti ovozemaljske predmete i pojave svim osjetilima, ne samo vidom, te porazmisli o tome što znači 'vidjeti'. Pozvani smo, kolektivnom sviješću, izokrenuti istrebljivačke, kolonijalne, kao i sve negativne koncepte koje usmjeravamo prema svom prirodnom okruženju. Vježbati duhovni spokoj, biti pribrani i otvoreni za nove načine promatranja i razmišljanja.

U svakom slučaju, umjetnica pomno pripremljen prostor ostavlja promatraču na slobodno mentalno dekonstruiranje / rekonstruiranje, na odbacivanje maski i iskren 'pogled', gdje god nas to odvelo. Moguće i u magijsku misao, za koju će Claude Lévi-Strauss reći da predstavlja čvrsto povezani sistem, neovisan od sistema koji uspostavlja znanost. Lucijina ambijentalna instalacija jedan je takav, čvrsto povezan sistem, u kojemu uspoređujemo magijski ili intuitivni način spoznaje s onim znanstvenim.