između dvaju stupova istočnoga krila, svoje mjesto nađe bista jednoga pučanina? Jedinoga kojemu je Republika u svom tisućljenom trajanju podigla spomenik.
Miho Pracat bio je bogati pomorac s otoka Lopuda koji je svoje bogatstvo ostavio Republici. Bio je moćan brodovlasnik, vješt trgovac kojemu je put ka uspjehu, legenda priča, pokazala mala uporna gušterica. Nakon što ju je gledao kako se dva puta bezuspješno penje i pada niz zid očeve kuće ispred koje je sjedao, a treći put za tren stiže do vrha, spoznao je snagu upornosti. I odlučio i sam pokušati iznova, nakon nekolicine propalih trgovačkih poslova u kojima bi mu brodovi s teretom potonuli i završili na dnu mora.
Za jednoga putovanja zabilježeno je kako je probio gusarsku opsadu i gladnom narodu Karla Petoga donio lađe pune žita. Kralj ga je primio na audijenciju za vrijeme jutarnjeg brijanja! Uz mnogobrojne laskave riječi i pronicljive poglede, ponudio je Pracatu časti i zlato. Lukavi Lopuđanin odgovorio je istom mjerom: odbio je sve darove i zatražio od kralja ubrus koji se i danas nalazi u muzeju na njegovom rodnom otoku.