1. Gradske zidine s tvrđavama
Dubrovačke gradske zidine najveća su atrakcija za posjetitelje...
i jedan od najočuvanijih fortifikacijskih sustava u Europi, dužine 1940 metara i uključuju pet tvrđava, te šesnaest kula i bastiona. Drugi najatraktivniji muzej pod otvorenim nebom na svijetu otvoren je za obilaske posjetiteljima tijekom cijele godine, kroz tri dostupna ulaza - kod crkvice sv. Luke na istoku, kod crkve sv. Spasa neposredno po ulasku u staru gradsku jezgru s Pila i kod Pomorskog muzeja - tvrđave sv. Ivan. Šetnjom dubrovačkim zidinama upoznat ćete i neke od impozantnih tvrđava koje su služile obrani Dubrovačke Republike. Od pet tvrđava tri su sastavni dio gradskih zidina - Minčeta, Bokar i Sv. Ivan, a dvije su samostojeće, Lovrijenac na zapadu i Revelin na istoku. Tvrđava Minčeta nalazi se na najvišem dijelu grada i branila je grad sa sjevera. Minčeta je simbol obrane Dubrovnika i na njoj se stalno vijori državna zastava naše domovine, te ljeti zastava Libertas. Tvrđava Bokar na jugozapadu, na uglu gradskih zidina i sučelice Lovrjencu, zvana je još i Zvjezdan, podignuta je u 15. stoljeću da bi čuvala zapadnu lučicu Grada, jarak i most od Pila. Danas ima funkciju Lapidarija za brojne kamene ulomke s dubrovačkog područja. Tvrđava sv.Ivana prva je četverouglasta kula od Mula sagrađena 1346. da bi štitila gradsku luku s jugoistočne strane, a iz nje se u davna vremena vitlom natezao lučki lanac . U prizemlju tvrđave smješten je Akvarij, a na prvom i drugom katu Pomorski muzej. Ispod sv.Ivana veliki je mul sa svjetionikom , poznata Porporela , susretište zaljubljenih, šetalište ali i kupalište stanovnika stare gradske jezgre.S Porporele se vidi tvrđava Revelin, izdvojena iz gradskih zidina na istočnom ulazu u grad.
Impozantu tvrđavu s kopnenom stranom povezuju kameni i pokretni drveni most, a kameni most je veže i s gradom.Tvrđava opkoljena jarkom s tri strane a s četvrte strane morem predstavljala je teško osvojiv dio Dubrovnika. Iako postoji od ranije Revelin je prave dimenzije i veličinu dobio u 16. stoljeću. Unutrašnjosti i terasa tvrđave imaju funkciju scenskog prostora i koncertne dvorane za Dubrovački simfonijski orkestar i izvedbe Dubrovačkih ljetnih igara.
2. Lovrjenac
Zapadno od stare gradske jezgre na 37 metara visokoj hridi nalazi se tvrđava Lovrjenac,...
simbol opstojnosti i slobode Dubrovnika, koja je služila obrani grada i zapadnih vrata od Pila. Nad ulazom nalazi se poznati natpis: NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO ( Ni za sve blago svijeta ne prodaje se sloboda ) Prvi službeni dokumenti ovu tvrđavu spominju 1301. iako se pretpostavlja da je njezina gradnja započeta ranije. Danas je Lovrjenac poznat kao ljetna pozornica Dubrovačkog ljetnih igara , osobito za izvođenje djela Williama Shakespearea, a među poznatim gumcima koji su utjelovili lik nesretnog danskog kraljevića bili su Rade Šerbedžija, Daniel Day Lewis i Goran Višnjić.
3. Stradun
Stari Dubrovčani ulazili su u grad kroz dva glavna ulaza istočni na Pločama i zapadni na Pilama.
Pokretni drveni mostovi podizali su se i spuštali, čime bi tijekom noći bio onemogućen prilaz nepozvanima. Prolaskom kroz Vrata od Pila gdje se ljeti susreću kostimirani gradski stražari, silazi se do glavne gradske ulice Place ili Straduna. Glavni otvoreni komunalni prostor Dubrovnika, omiljeno dubrovačko šetalište i okupljalište, mjesto svih velikih pučkih svečanosti i procesija, Stradun, najšira i najljepša gradska ulica dijeli staru gradsku jezgru na sjeverni i južni dio i glavna je trgovačka arterija stare dubrovačke jezgre. Nastala je krajem XI. stoljeća, kada je nasut plitki morski tjesnac koji je odvajao nekadašnji otočić Lave i naselje na njemu od kopna i drugog naselja. Svoju pravu funkciju Placa je dobila potkraj XII. stoljeća, kada su oba naselja jedinstvenim gradskim zidom povezana u jednu urbanu cjelinu. Naziv Placa dolazi od latinskog pojma "platea communis" ili mjesto odvijanja svih najvažnijih javnih događaja, dok drugi naziv Stradun, venecijanskog je podrijetla i označava veliku ulicu. Na istočnom početku Straduna smjestila se Velika Onofrijeva fontana, koja je dobila ime po graditelju dubrovačkog vodovoda iz 15.st. dugog 11.7 km kojim je iz zaleđa Dubrovnika iz mjesta Šumet voda dovedena u kameni grad. Onofrio della Cava gradi dvije fontane, a ona manja smještena je u blizini gradskog zvonika. I danas je ugodno rashladiti se svježom vodom iz dubrovačkih fontana, dok sa zvonika otkucavaju ure vrućih ljetnih dana.Gradski zvonik sa satom izgrađen je 1444. godine i visok je 31 metar. Godine 1509. glasoviti ljevač Ivan Rabljanin izlio je i zvono i zelence Bara i Mara. Dubrovački zelenci sa zvonika otkucavaju svake pune ure udarcima broja sati, „rebate“ nakon tri minuta, te se oglašavaju ponovno svakih pola sata.U prostoru između Gradskog zvonika i palače Sponza nalazi se Luža, stara zvonara čija su zvona zvonila za saziv vijeća Dubrovačke Republike ali i na uzbunu od požara i drugih opasnosti. Luža je izgrađena 1463., a temeljito je obnovljena 1952. S lijeve strane je monumentalna gotičko-renesansna palača Sponza, jedna od najljepših palača u Gradu, koja je do danas uspjela sačuvati svoj prvotni izgled. U vrijeme Republike tu je bio smješten carinski ured i skladišta, pa se palača naziva i Divona (od dogana – "carina"). Osim carine, u zgradi se nalazila državna kovnica novca, državna blagajna, i riznica. Projekt za ovu palaču izradio je dubrovački majstor Paskoje Miličević. Danas se u zgradi Sponze nalazi najvažnija kulturna ustanova – dubrovački Državni arhiv. U njemu se čuvaju svi dokumenti koji obuhvaćaju razdoblje od XII. stoljeća do propasti Dubrovačke Republike, koji po svojoj građi spada u najznačajnije arhive svijeta..Osobito je vrijedna zbirka zakonskih i pravnih knjiga, a među njima posebno Dubrovački statut iz 1272. godine. Dubrovački Orlandov stup krasi lik srednjovjekovnog viteza s mačem tipičnog gotičkog osmijeha na licu uokvirenom uvojcima i spada u najljepše Rolande Europe. Izradio ga je prema ugovoru iz 1418. Bonino iz Milana, uz pomoć domaćih majstora. Orlandov stup je simbol državnosti na čijem jarbolu se vijorila državna zastava dubrovačke Republike, a danas zastava Republike Hrvatske. U vrijeme Feste sv. Vlaha, dubrovačkog zaštitnika Orlandov stup krasi barjak s njegovi likom, a u vrijeme Dubrovačkih ljetnih igara barjak Libertas.
4. Crkve
Ukoliko ste u Dubrovniku više dana možda poželite poći na misu...
u jednu od predivnih, starih dubrovačkih crkava posebne atmosfere u kojima ćete sigurno pronaći mir u prigušenom svjetlu, cvijeću, mirisu tamjana... Bit će to potpuna suprotnost blještećem svjetlu ljetnog sunca koje se odbija o bjelinu dubrovačkog kamena i živim bojama ljetne odjeće mnoštva posjetitelja Grada. Godit će vam hladna unutrašnjost crkava nakon iscrpljujuće šetnje vrelim ulicama. Možda ćete samo upaliti svijeću od pravog žutog voska i možda ćete biti sretni što ste ušli u Crkvu svetog Vlaha baš u trenutku dok netko svira na crkvenim orguljama, a zrake sunca obasjavaju vitraje na prozorima i raznobojnom svjetlošću oživljuju zatamnjen prostor Crkve.
Barokna crkva posvećena dubrovačkom zaštitniku, svetom Vlahu, sagrađena je po nacrtima venecijanskog graditelja Marina Gropelli 1715. godine na mjestu stare romaničke crkve posvećene istom svecu. Na glavnom oltaru crkve čuva se vrijedni gotički kip sv. Vlaha od pozlaćena srebra iz XV. stoljeća, rad dubrovačke zlatarske škole. Osim umjetničke ovaj kip ima i dokumentarnu vrijednost, jer svečev lik u svojoj lijevoj ruci drži maketu grada Dubrovnika na kojoj se mogu vrlo dobro raspoznati građevine uništene u kasnijem velikom potresu. Crkva sv.Vlaha smještena je u središtu stare gradske jezgre u blizini Orlandovog stupa. Na početku Straduna, Između Vrata od Pila i Franjevačkog samostana smjestila se mala zavjetna crkva sv. Spasa, podignuta odlukom dubrovačkog Senata iz 1520. u znak zahvalnost Spasitelju što je grad poštedio od razaranja u jakom potresu koji je tada snašao Dubrovnik. O tome svjedoči i monumentalni natpis na pročelju. Crkvu je izgradio korčulanski majstor Petar Andrijić, a ostala neoštećena u razornom potresu 1667. godine, sačuvana je u izvornom obliku i primjer je skladne dubrovačke renesansne građevine, čiji se prostor ove koristi i za koncerte i likovne izložbe. Povijesni podaci o Staroj ljekarni osnovanoj 1317. do sudbonosnog potresa 1667. su vrlo oskudni. U početku je bila samostanska ljekarnica za potrebe bolesne braće franjevaca, prema odredbama ovog svećeničkog reda. Tijekom vremena, ponajviše iz humanitarno-karitativnih razloga, ljekarna je prešla uski krug samostanskih zidina i postala javnom ljekarnom za potrebe građana. Ljekarna je u funkciji i danas, a njezinom asortimanu još uvijek postoje preparati izrađeni po drevnim recepturama, omiljeni i turistima. Smještena je uz baroknu crkvu u klaustru Franjevačkog samostana čiji su kapiteli ukrašeni likovima romaničkog bestijarija, a unutrašnjost obiluje atraktivnostima poput slikovite renesansne dvorane, glazbenog arhiva, bogate knjižnice i srebrnim i zlatnim umjetninama. Dubrovačka Katedrala
- stolna crkva Uznesenja Marijina u sadašnjem obliku postoji od početka XVIII.st. Ranija romanička katedrala bila je prema povijesnim izvorima vrlo raskošna bazilika s kupolom, bogato ukrašena skulpturama, prema predaji, bila je građena i novcem koji je kao zavjetni dar priložio engleski kralj Richard Lavljeg Srca, preživjevši 1192. brodolom kod otoka Lokruma na povratku iz treće križarske bojne. Tijekom restauratorskih radova na katedrali 1981. godine otkriveni su ostaci još jedne ranije katedrale, koja se po svojim arhitektonskim značajkama vremenski smješta od 6 do 8.st. Ovo otkriće daje novu dimenziju ranoj dubrovačkoj povijesti, jer svjedoči da je u VII.st. Dubrovnik već bio izgrađena urbana cjelina. U njoj se danas nalazi i bogata riznica u kojoj se osim slika čuvaju i relikvije, a u apsidi je Tizianov poliptih "Uznesenje Marijino" iz 1552. godine.
Crkva svetog Dominika je jedan od najvećih gotičkih prostora na hrvatskoj obali. Jednostavne je arhitektonske zamisli, jednobrodna, s gotičkom apsidom, koju od unutrašnjeg prostora crkve odvajaju tri visoka otvora s gotičkim lukovima. U središnjem luku iznad glavnog oltara nalazi se veliko Raspeće Paola Veneziana iz 1343. godine, djelo iznimne umjetničke vrijednosti. U Dominikanskom samostanu nalaze se djela majstora dubrovačke slikarske škole 15 i 16 st. / Božidarević, Hamzić i Dobričević/, ali i djelo velikog Tiziana koje predstavlja zaštitnika Dubrovnika sv. Vlaha, sv.Mariju Magdalenu i anđela Rafaela. U vitrinama su izloženi vrijedni dokumenti dominikanskog reda, inkunabule i manuskripti, Biblija iz 11.st. kao i kolekcija nakita dubrovačkih zlatara..
5. Trgovi
Šetnja gradskim ulicama i Stradunom dovest će vas sasvim sigurno...
do neke od brojnih dubrovačkih poljana i trgova. Poljana Marina Držića nalazi se ispred katedrale, vodi u gradsku četvrt Karmen, u gradsku luku i u Akvarij. Dubrovčani su je nekad zvali Pred Gospom. Na poljani je dubrovačka katedrala, palača Sorkočević, crkvica sv.Bartula kao i galerija Dulčića, Masle i Pulitike i memorijalna soba u spomen američkog ministra gospodarstva Ronalda Browna, koji je 3.4.1996. poginuo u nesreći američkog zrakoplova na brdu sv. Ivan. Poljana nosi ime Marin Držića – Vidre( Dubrovniku 1508.- Venecija , 1567.) dramskog pisca pisac, pjesnika, urotnika i crkvenog orguljaša. Školovan u Dubrovniku i Italiji,u Sieni je 1541. bio izabran za vicerektora Sveučilišta. Za boravka u Firenzi 1566. zauzima se kod Cosinnija Medicija da se svrgne dubrovačka vlada i uvede sustav u kojem bi i neplemići mogli vladati.U svojim djelima uvijek polazi od neke općeljudske teme: ljubavi, čežnje za mladošću, škrtosti. Djela mu odišu plastičnošću životnih situacija, a najpoznatija su Tirena, Grižula, Venera i Adonis, Novela od Stanca, Skup, Hekuba i Dundo Maroje. U komediji DundoMaroje dao je viziju ravnopravnog društva, bez razlike između dobrih i zlih, prikazavši osnovnu karakteristiku svog vremena – škrtost. Gundulićeva poljana obilježena je kipom dubrovačkog pjesnika Ivana Gundulića (Dubrovnik 1589.-1638.). Školovan u rodnom gradu, biran je dva puta za kneza Konavala, za senatora, člana Malog vijeća i izaslanika kod bosanskog paše. Najznačajniji je predstavnik baroknog stvaralaštva u Dubrovniku, a djela su mu obilježena duhom katoličke obnove. Motiv je spoznaja o prolaznosti ljudskog života, odnosno smrti i života. Najznačajnija su mu djela: Suze sina razmetnoga (Mleci, 1622.), Dubravka (prikazana u Dubrovniku 1628.) i Osman (tiskan tek 1826.). Grob mu se nalazi u franjevačkoj crkvi, dok se u biblioteci franjevačkog samostana čuvaju najstarije kopije Osmana iz 1652. kao i primjerak iz 1826. tiskan u Dubrovniku. Na poljani koja je nastala nakon razornog potresa 1667. uz Gundulićev kip iz 19.st. naći ćemo i malu Amerlingova fontanu, oštećenu u ratnim razaranjima 1991. Poljana je lokacija starogradske zelene tržnice na kojoj stanovnici susjednih sela prodaju svoje proizvode. S južne strane Gundulićeva se poljana nastavlja na monumentalnu baroknu skalinadu koja vodi na Poljanu Ruđera Boškovića; na njoj se nalaze isusovačka crkva sv. Ignacija i Collegium Ragusinum, glasovito dubrovačko isusovačko učilište. Ovaj urbanistički sklop po mnogima je najbarokniji kutak čitave Dalmacije. Crkva sv. Ignacija završena je 1725. rema nacrtima glasovitog isusovačkog arhitekta Ignazia Pozza.
Svetište crkve oslikano je iluzionističkim baroknim freskama slikara Gaetana Garcie, koje prikazuju prizore iz života sv. Ignacija, osnivača isusovačkog reda. Pod pravim kutom na pročelje crkve naslanja se zgrada isusovačkog kolegija, koja svojim neutralnim i tvrdim linijama naglašava barokno pročelje crkve i razvedeno barokno stubište prema gradu. Autor izvanredno uspjele barokne skalinade jest rimski arhitekt Pietro Passalacqua. Stubište je projektirano je 1738. i svojom arhitektonskom raščlambom predstavlja uspio prostorni efekt i podsjeća na glasovito rimsko stubište koje vodi od Piazza di Spagna do crkve Trinità dei Monti.
6. Otok Lokrum
Otok Lokrum prvi put se spominje 1023. kao mjesto utemeljenja benediktinske opatije i samostana.
Prema legendi je baš na Lokrumu spas od brodoloma našao Richard Lavljeg Srca, vraćajući se 1192. godine s križarskog pohoda iz Palestine. Zavjet po kojemu će, ako se spasi, izgradit crkvu na mjestu spasenja, djelomično je ispunio. Na zamolbu Dubrovčana donirao je novce za nastavak gradnje katedrale u samom gradu.
Na Lokrumu je 1839 godine boravio Maksimilijan Habsburški i kupio otok. Na ruševinama samostana izgradio je ljetnikovac i dao urediti prekrasan vrt, staze i šetnice.
Od vremena benediktinaca preko Maksimilijana Habsburškog do danas, tradicija uređivanja vrtova i introdukcije egzotičnog bilja i raslinja, nastavljena je osnivanjem Botaničkog vrta 1959. godine.
Većina biljnih vrsta je iz Australije i Južne Amerike, a posebnu zanimljivost predstavlja zbirka eukaliptusa, kaktusa i sukulenata. Otok Lokrum proglašen je 1963. godine prirodnim rezervatom, a 1976.godine Specijalnim rezervatom šumske vegetacije.
Na otoku se nalazi jezero zvano Mrtvo More koje je povezano s otvorenim morem, a pogodno za kupanje djece i neplivača.
Na uzvisini Lokruma je tvrđava u obliku zvijezde Fort Royal, koju su sagradili Francuzi 1806.godine, a s koje se pruža predivan pogled na Dubrovnik, Cavtat i otoke.
Iz gradske luke brodicom za svega desetak minuta, stižete na Lokrum omiljeno izletište u blizini grada, kojeg još i zovu otok zaljubljenih.
LINK
7. Trsteno
Naziv mjesta koje je smješteno dvadesetak kilometara istočno od Dubrovnika... dolazi od hrvatske riječi trstika,...
trstina a koja raste na tom području, zbog obilja vode. Na placeti u mjestu nalaze se dva gigantska platana ( Platanus Orientalis ) stara preko 400 godina koja su najveća te vrste u Europi. Njavažnija atrakcija ovog malog mjesta je Arboretum Trsteno, jedini arboretum na hrvatskoj jadranskoj obali koji u jedinstvenom bogatstvu svojih vrijednosti sjedinjuje kulturnu i prirodnu baštinu. Poznat je po povijesnim perivojima i po zbirci sredozemnih i egzotičnih vrsta biljaka, osnovan je
1948. na prostoru i podlozi povijesnog ladanjskog posjeda dubrovačke plemićke obitelji Gučetić-Gozze, te je u cjelini zaštićen kao spomenik vrtne arhitekture. Arboretum Trsteno na svom prostoru od 25 hektara objedinjuje nekoliko različitih cjelina - povijesni renesansni perivoj s ljetnikovcem, povijesni neoromantičarski perivoj iz 19/20 stoljeća, povijesni maslinik, te prirodnu vegetaciju šume hrasta madunca, alpskog bora i čempresa, vegetaciju makije i priobalne stijene. U razdoblju renesanse, 1494. godine, Ivan Marinov Gučetić-Gozze podigao je u Trstenom na svom ladanjskom posjedu ljetnikovac s perivojem, a vila i perivoj ubrzo postaju jedno od središta humanističkog kulturnog života Dubrovnika. U tom su arkadijskom prostoru stvarali i ljubili brojni dubrovački pjesnici, među njima i jedna od najljepših žena hrvatske renesanse - dubrovačka pjesnikinja Cvijeta Zuzorić. Voda se do jednog od najatraktivnijih elmenata renesansnog prostora Arboretuma Trsteno - fontane u perivoju dovodila akvaduktom na 14 lukova dugim 70 metara. Prvobitna renesansna fontana preuređena je 1736.godine u raskošan barokni nimfej s Neptunom - bogom mora i voda, kao središnjim likom kompozicije kamenih kipova.
8. Elafitski otoci
Za svoje su se povijesti Elafitski otoci oslanjali na grad Dubrovnik i Dubrovačku Republiku
u čijem su posjedu bili kako se vjeruje od 11. stoljeća. Prema povijesnim podacima 1272. godine izabran je knez otoka Koločepa, Lopuda i Šipana. Ta tri otoka su nastanjena od najstarijih vremena, o čemu svjedoče ostaci ilirskih gradina, te grčki i rimski toponimi. Upućenost na more i mornarska vještina unaprijedili su uvjete života na Elafitima, koji svoj procvat bilježe u zlatno doba Dubrovnika u 15. i 16. st. Od 13 Elafitskih otoka samo su tri naseljena, Koločep, Lopud i Šipan. Ne propustite otisnuti se za vrijeme vašeg boravka u Dubrovniku na starom parobrodu Postira do ova tri otoka. Sva tri možete posjetit u istom danu i uživati obilazeći starohrvatske crkvice na Koločepu, kupati se na pješčanoj plaži Šunj na Lopudu, zaviriti u ljetnikovac obitelji Skočibuha-Stjepović u Suđurđu i proći kroz plodno šipansko polje zasađeno maslinama i vinovom lozom, pokraj Kneževog dvora, pa sve do crkve sv. Stjepana u Luci Šipanskoj. Gastronomski užici posebni su upravo na ovim otocima gdje iz kristalno modrog mora ribari donose svježe ulovljenu ribu, a ekološki uzgojenom povrću ukus naglašava domaće maslinovo ulje. Na Lopudu obiđite i Umjetnički paviljon Your Black Horizon kojim se ovaj otok svrstao na svjetsku turističko-umjetničku mapu kao neizbježno odredište za sve ljubitelje suvremene umjetnosti i ljetnog uživanja upravo zahvaljujući međunarodnoj zakladi Thyssen-Bornemisza Art Contemporary (T-B A21) kojom predsjeda svjetski poznata kolekcionarka suvremene umjetnosti Francesca von Habsburg. Umjetnički paviljon Your Black Horizon, zajedničko djelo dansko-islandskog umjetnika Olafura Eliassona i londonskog arhitekta Davida Adjayea objedinjuje umjetnost i arhitekturu u jedno, a njegova posebnost leži prvenstveno u prilagođenosti pojedinačnoj lokaciji i okolišu u koji se smješta.
9. Srđ – panorama i muzej
Brdo Srđ se uzdiže iznad Dubrovnika s njegove sjeverne strane.
Srđ je visok 413 m, a na njemu se ističe monumentalna tvrđava Imperial, koja je izgrađena na strateškom mjestu 1810. za vrijeme Napoleonove okupacije. S te pozicije Francuzi su kontrolirali akvatorij i zaleđe Dubrovnika. U vrijeme Domovinskog rata tvrđava Imperial, kao prva crta obrane Dubrovnika, odigrala je vrlo važnu ulogu. Blizu tvrđave nalazi se veliki kameni križ, te izrađen od poznatog bračkog kamena kojeg je 1933. Dubrovniku poklonila Bračko-hvarska nadbiskupija. Taj prvotni križ uništen je za vrijeme Domovinskog rata, te je nakon rata postavljen novi, također poklon Bračko-hvarske nadbiskupije. S brda Srđ se pruža prekrasan pogled na Dubrovnik i okolicu, stoga je ovo brdo omiljena pozicija za fotografiranje. U tvrđavi Imperial nalazi se muzejski postav Domovinskog rata gdje su izlošci svih vrsta oružja i granata koje su padale na grad u vrijeme bombardiranja, dokumenti kao i video prezentacija ratnog vremena u Dubrovniku i njegova stradanja.
10. Gradska luka i Lazareti
Dubrovnik je u prošlim vremenima bio sjecištem karavanskih puteva.
Postojala je velika opasnost od zaraze kugom, tako da su Dubrovčani sagradili lazarete koji su služili za izdržavanje karantene.
Propisom u Liber viridis iz 1377. pod naslovom "Došljacima iz kužnih mjesta zabranjuje se ulazak u Dubrovnik i okolicu" propisano je da došljaci iz kužnih i sumnjivih krajeva moraju proboraviti 40 dana na posebnim mjestima u Cavtatu, na otocima Mrkanu, Bobari i sv. Petru. Time je utemeljena izgradnja prvih lazareta u dubrovačkoj Republici. Svi trgovci,osobito oni iz kugom kontaminiranih područja, pomorci, svi sumnjivi i okuženi morali su proboraviti u karanteni prije ulaska u grad. U povijesti dubrovačkih lazareta ocrtava se sva povijest obrane od kuge u Dubrovačkoj Republici. Posljednji izgrađeni lazaret je ovaj koji se nalazi na istočnom ulazu u grad, na Pločama. Gradnja tog lazareta definitivno je završena 1642. i sastojala se od 5 lađa. U svaku se ulazilo stepenicama, a hodnici ispred tih lađa bili su spojeni širokim zajedničkim prostorom. Imao je vlastitu cisternu, a Vlada je slala duhovnika, liječnika, brijača-kirurga i namještala dovoljan broj posluge. Propisi za lazaret bili su vrlo strogi i rigorozno su se primjenjivali. Lazareti su vrlo dobro sačuvani i pojedine lađe služe kao prostor za razne art i craft radionice, pozornicu na nastupe Folklornog ansambla Linđo, uduga mladih umjetnika i slično.
Paskoje Miličević (rođen oko 1440. godine ) već od 1466. općinski je inžinjer. Izgradnja niskog bastiona sv. Luke na ulazu u luku i ostali građevinski zahvati u dubrovačkoj luci (1484.) donijeli su mu veliku slavu. Prema jednom od dvaju prijedloga upućenih Vijeću, Miličević je započeo uređivati luku. Izgradnjom valobrana – Kaše – lučki je prostor postao zaštićen od velikih valova, ali i od neprijatelja. Do tada se luka štitila lancem od tvrđave sv. Ivana do sv. Luke. Isti majstor uređuje nova vrata od Ponte, izgrađena prema projektu Jurja Dalmatinca. Uređenje luke Miličević je završio početkom XVI stoljeća. Peskarija je izgrađena u XIX. st. za vrijeme austrijske vlasti i uređen lungo mare i valobran Porporela. U gradskoj luci se nalazio veliki i mali arsenal za gradnju i popravke brodova i lađa, današnji restorani Arsenal i Poklisar.