U Velikom tjednu, koji prethodi Uskrsu, počinje se bojiti jaja starinskim načinom „penganja", posebice raširenim u Dubrovačkom primorju i Konavlima. „Pengana" jaja odlikuju se skladnošću i ljepotom ornamenata, kao i pisanih poruka i čestitki, što je specifičnost ovoga kraja. Iako se tehnika „penganja" na prvi pogled može činiti složenom, iskusne Primorke i Konavoke tvrde drukčije – što se više jaja penga, ona postaju sve ljepša. Sirova jaja iscrtavaju se otopljenim pčelinjim voskom, u koji se umače glavičasta igla pričvršćena na komadić drva, najčešće lovorike. Za ispisivanje poruka koristi se „penica". Nekada su žene grijale vosak držeći zdjele s pepelom i žeravicom u krilu, dok se danas vosak otapa na štednjaku ili na posebnoj spravici sa svijećama koje olakšavaju rad.

Kaže se da se prvo pengano jaje na Uskrs daruje najdražoj osobi, pa ne čudi što je srce jedan od najčešćih motiva. „Pengana" jaja služila su kao izraz ljubavi i naklonosti – darom su se nerijetko otkrivale simpatije i skriveni osjećaji, zbog čega se pažljivo biralo kome će se jaje pokloniti. Posebno se cijeni crveno pengano jaje, jer simbolizira život i prirodu.