>
Tartufi iz Božjeg vrta

Gurmanska senzacija na Pelješcu

Tartufi iz Božjeg vrta

Pronalazak tartufa na poluotoku Pelješcu, u malenom selu Bilopolju iznad Orebića, prava su senzacija za gljivare. Gospođa Marija Jurković, vlasnica seoskog domaćinstva „Panorama“, u rodnoj godini ubere oko četiri kilograma ukusnog crnog tartufa koji završe u tanjuru, na tjestenini ili carpacciu od grdobine, po kojima je ovo mjesto gurmanima postalo nezaobilaznim odredištem.
Iako se u Hrvatskoj s tom gomoljastom gljivom intenzivnog mirisa povezuje Istra, bogata najkvalitetnijim bijelim tartufima u Europi, gosti „Panorame“ s interesom poprate priču o pelješkim tarufima koje gospođa Marija pronalazi u prirodi oko svoje kuće.

Dok nije imala svoje seosko domaćinstvo u kojemu je ona „duša kuhinje“, ova pelješka nevjesta rodom iz južne Hercegovine, travarka i poznavateljica tajni prirode, tartufe koje je pronalazila poklanjala je prijateljima i rodbini.
- Nikada nisam prodala nijedan gram tartufa niti to želim. U njima mogu uživati moji gosti i prijatelji. Čude se što u jednom seoskom domaćinstvu mogu kušati tartufe pa ostanu zatečeni kada im kažem da ih berem oko svoje kuće već godinama. Pronalazila sam ih odavno, ali sam zapravo potvrdu da je riječ o tzv. crnom zimskom tartufu dobila prije nekih dvije- tri godine od dr.Romana Božca, ponajboljeg hrvatskog mikologa. Nekoliko pronađenih tartufa sam mu poslala na analizu i zbog saznanja da to jest „Tuber Brumale“ bio je neizmjerno sretan jer se potvrđuje njegova teza da tartufi rastu po cijeloj Hrvatskoj – kaže.

Crni tartufi na tržištu postižu cijenu do 600 eura po kilogramu dok se bijeli po kilogramu cijene i do 2 tisuće eura. Pelješki „kapitalac“ kojega je Jurkovićeva pronašla bio je težak oko 30-tak dkg, a dok ga je vadila iz zemlje, činilo se da će joj od uzbuđenja „puknuti“ srce.

- Cijeli život me privlače biljke i ljekovite trave, pa me priroda, na kraju, nagradila. Tartufe pronalazim intuicijom, osjetim mjesto u zemlji u kojemu bi mogle biti, razgrnem ga kopačicom koju uvijek nosim sa sobom. Ako je riječ o malom gomolju, ne vadim ga nego pustim da još raste. Ukoliko sam bosa, osjetim tartufe pod nogama, a mjesta na kojima ih pronalazim toliko su različita da nemaju veze s uvriježenim poimanjem o listopadnoj šumi, hrastovima itd. Rastu na oko 15 cm ispod površine zemlje, a kako se primiču toplija vremena kao da teže „isplivati“ prema suncu – kaže Marija Jurković, pedesetpetogodišnja zaljubljenica u prirodu, koja je davno prestala obraćati pažnju na one koji joj se u nevjerici podsmjehuju radi „otkrića“ tartufa na Pelješcu.

- Tartuf je Božje davanje, raste kao „jaje“, bez listića i korijena. Nikad nisam krila da ih na ovim područjima ima i da jednostavno znam gdje se nalaze. Tartufi nisu moji, nalaze se u Božjem vrtu koji je svakome na raspolaganju – kaže Marija Jurković iz Bilopolja na Pelješcu i dodaje – Moje istraživanje trava je strast, onakva kakvu osjećaju lovci u lovu ili ronioci u moru. Tartufi koje pronalazim su dar prirode koja me nagradila zbog ljubavi i poštovanja koje osjećam prema njoj.
 

Pozdrav dragi posjetitelju!

Ocjeni svoj boravak u Dubrovniku.

Započni anketu
Knez2