"Sve te prostorne metafore i simboli, u Dubrovačkoj trilogiji, nužno su povezani jednim zajedničkim vremenom suvremenog poetskog čina u kojem se razdoblju od gotovo jednog stoljeća Vojnovićeve apokaliptične vizije nestajanja i smrti sažimlje u jedan tren i pretvara u integralni kazališni događaj." (Joško Juvančić)

Ivo Vojnović jedan je od najpoznatijih i najizvođenijih hrvatskih dramatičara, a njegov Suton uvijek iznova intrigira kazališne umjetnike i navodi nas na razmišljanje o našoj vlastitoj sudbini. Komad napisan 1902. koji govori o nestajanju posljednjih pripadnika gosparskog staleža ovaj puta u režiji jedne od najslavnijih hrvatskih redateljica, Ivice Boban, sigurno će biti jedan od umjetničkih vrhunaca nadolazeće kazališne sezone.

Drugi dio Vojnovićeve Dubrovačke trilogije – Suton – drama snažnih emocionalnih naboja, nostalgična prisjećanja na Dubrovnik kakva više nema, niti će ga ikad biti, s iznimno nijansiranim psihološkim odnosima među likovima, drama o propadanju plemstva Republike koje će se odreći i života, ali ne i tisućljetnog etičkog kodeksa – dramski je tekst koji pripada vrhuncima hrvatske moderne, pa i hrvatske dramske riječi uopće. Suton je istinska kronika propasti jednog grada, jednog vremena i jednog društvenog sloja, stoga su i situacije u kojima Vojnović majstorski ocrtava osiromašenje Benešine kuće ili ironično podcrtava prisjećanje na dane kad je »Knez još vlado«, naglašenije od ljubavne žudnje Pavle i kapetana Luja.