>
Otvorenje izložbe "Fotografije" Stjepa Kaleba
Datum od:
22.04.2017
19.00 h, Foaje Kazališta Marina Držića
Otvorenje izložbe
Autor na izložbi predstavlja izbor iz pet serija fotografija. Njegov pogled na svijet se vidi u elementarnoj datosti. Kadrira se sadržaj zbilje koji je sveden na minimalni vizualni kod. Znakovi određenja su dominantno ukinuti. Fotografije su percepcija univerzalnosti meditacije i kontemplacije ideje.
Za motiv se imaju sjene izrađene od dodira / dijaloga / postojanja pored – svjetla, sunca i pojedinačnog pronađenog u interijeru stana, u obrisima gradova, mjesta itd. Kad umjetnik portretira osobni prostor on ga vidi kao opće mjesto (Bez naziva, 2013. – 2017.). Prodor svjetla se zapisuje u makro – planu zida na kojemu se uočavaju rubovi okvira slika i fotografija. Njegova snaga u poniznosti je obilježena na bijelim pločicama i staklenoj boci s vodom postavljenom na sudoperu. Istom gramatikom rukopisa se kadrira kuća u Dubrovniku (Flora, 2011. – 2017.)¹. Taj zapis o njoj je slika svjetla koje prolazi kroz prozor i iščitava se na bijeloj površini zatvorenih vratiju. Objektivom se urezuju u okvire sjene biljaka na vanjskom zidu i druge. Snimaju se scene stolica na balkonu koje su osolobođene u postavu i unutar međusobnih odnosa kao i u dijalogu sa sjenama koje se odvijaju u bijelni fasade i poda. Ono što je suprotno svjetlosti bilježi (Bez naziva, 2007. – 2017.) se u Gradu na uličnim zidovima, u segmentima vanjštine sakralne i profane arhitekture, u bijelini unutrašnjeg stubišta... ; u New Yorku se gleda u Muzeju... Motiv nestalnosti navodi - oslobođenje iz vezanosti u svijetu. U duhu hinduističke filozofije se pišu prizori. U mnogim jezicima Južnoameričkih Indijanaca ista riječ označuje sjenu, dušu i sliku /.../.² Analiziraju se mekana područja mira koji je svima / svemu isto dat i moguć. Označava se praznina kao postojanje. Prisutnost se upisuje i jasno markira.
Napominje se odumiranje drveta (Palme, 2013. – 2016.) u kojega je ušao štetnik. Za motiv se ima palma Dubrovnika koji se tek nazire u seriji. Urušavanje stabla se ne vidi jer Kaleba fotografira njegov život za razliku od Borka Vukasova koji snima njegovu smrt (Palme, 2016.) u istom predjelu planete. Taj simbol uspona, obnavljanja i besmrtnosti - zapaža se u granama uzdignutim u svemir i raširenim prema svim stranama Zemlje. Recentna problematika koja je zahvatila i krajolik obale Jadranskog mora je metafora. Nije bitno o kojem uništavanju, nestajanju i izumiranju je riječ; ono je prisutno posvuda. Unutrašnji iskonski predjeli čovjeka bivaju ugroženi, potisnuti i mrtvi jer su bez vitalnog impulsa bivanja u njima; gradovi se udaljavaju od svoje srži; nasilna smrt i dalje je naš realitet; nepravda i prevara dominiraju.
U seriji Stolice (2010. – 2017.) Kaleb ponovo konceptualno prilazi Dubrovniku kojeg ispisuje apstraktno simbolima stolica zatečenim u javnim i privatnim prostorima kojima je ukinuta šifra identiteta. Pojedinačno i unutar raznih grupacijskih povezanosti / ne – povezanosti su zastupljene u slici. Oštroumno i precizno otvaraju se diskursi u kojima se misaono razmatra - čovjek, skupina, grad, društvo, svjetski sistemi i stukture. Nema tu kritike i osude. Slobodni su to procijepi zbilje kojima autor radi višeznačenjske mape / karte odmicanja i bivanja u trajanju ničega.

Petra Golušić

¹ Kuća s atelierom Flore Jakšić, Florin dom, nalazi se u Lapadu, Šetalište kralja Zvonimira 32. Središte je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik i njoj se nalazi Galerija Flora.
² Jean Chevalier / Alain Gheerbrant: Riječnik simbola, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb / Mladost, Zagreb, 1994., str. 599

BIOGRAFIJA

Pozdrav dragi posjetitelju!

Ocjeni svoj boravak u Dubrovniku.

Započni anketu
Knez2